Zašto su nam šume važne?

Šume su neophodne za život na našem planetu i njihova vrijednost je neprocjenjiva.
Stanište su mnogih životinjskih i biljnih vrsta, a čovjeku pružaju brojne blagodati.
Odgovorne su za proizvodnju kisika kojeg udišemo i zato ih zovemo „pluća svijeta“. Prema znanstvenim istraživanjima, jedno stablo godišnje proizvede kisika koliko je dostatno za četveročlanu obitelj!
Zahvaljujući sposobnosti uklanjanja ugljikovog dioksida iz atmosfere, šume su najjeftinije i najučinkovitije prirodno sredstvo za ublažavanje klimatskih promjena te je iznimno važno zaštiti ih i obnavljati kako bi u najvećoj mogućoj mjeri doprinosile stabilnosti klime, proizvodnji kisika, filtriranju vode i biološkoj raznolikosti.  
Njihovo mjesto u funkcioniranju ekosustava je neophodno.  
Očuvajmo ih, one su naše blago!

• Prema podacima Eurostata, površina šumskog zemljišta u Hrvatskoj u razdoblju od 1991.-2015. narasla je za 17%.
• Hrvatska je zemlja bogata šumama – oko 2,7 milijuna hektara (47 posto) kopnenog teritorija Hrvatske čine šume i šumska zemljišta, na kojima je prisutna raznolika autohtona flora i fauna te brojne endemične vrste. Od ukupnog broja, 982 tisuće ha predstavljaju gospodarske šume dok ostatak predstavljaju šume posebne namjene te zaštitne šume.
• Najzastupljenija vrsta drveća u Hrvatskoj je bukva s 38%, a slijede hrast lužnjak s 14% i jela s 9%.
• Hrvatski šumari već više od dva stoljeća u gospodarenju šumama primjenjuju načelo održivosti i iz šuma se kroz njegu i obnovu uvijek uzimaju manje drvne zalihe od prirasta kako bi se sačuvala prirodna ravnoteža.
• Proizvodnja drvne sirovine kroz njegu i obnovu preduvjet je za kvalitetan uzgoj mlade šume, a da se ona provodi prema strogim ekološkim, socijalnim i ekonomskim standardima potvrđeno je još 2002. godine dodjelom međunarodnog FSC certifikata Hrvatskim šumama.
• Kriva je percepcija javnosti da se šume sijeku zbog drvne industrije. Čak kada bi zatvorili sve drvoprerađivačke kapacitete, u državnim šumama bi se kroz njegu i obnovu uklanjala ista količina drvne mase. Sječu ne uvjetuje tržište već biologija.
• Čak 90% požara u Hrvatskoj uzrokovano je ljudskim faktorom.
• Nakon požara, najvažnije je vratiti izgubljeno šumsko tlo, zbog čega se sade pionirske vrste poput alepskog bora.
• Proljetni požari su također brojni, često koliko i oni u ljetnom periodu, no intenzitet im je slabiji i zahvaćaju manju površinu.
• Šumama u vlasništvu Republike Hrvatske gospodari se na temelju Zakona o šumama te šumsko-gospodarskih planova koji se donose na razdoblje od 10 godina. Šumsko-gospodarski planovi usklađeni su sa svim međunarodnim ugovorima koji su temelj ekološke mreže Natura 2000, a Hrvatska je, uz Bugarsku, zemlja s najvećom zaštićenom površinom obuhvaćenom ovom mrežom.
• Hrvatske šume d.o.o. godišnje vrate šumi 9 milijuna sadnica sadnjom sadnica proizvedenih u šumskim rasadnicima, a još puno veći broj novih primjeraka stabala nastaje direktno klijanjem u šumi kao posljedica načina gospodarenja šumama.
• Svako stablo koje se posiječe u državnim šumama kojima gospodare Hrvatske šume d.o.o. unaprijed je odabrano za sječu, obilježeno i evidentirano. Uvijek postoji razlog za sječu svakog pojedinog stabla. To je u najvećoj mjeri zbog načina gospodarenja, a manje zbog zdravstvenih razloga.
• Idealno bi bilo kada bi mogli sjeći samo zdrava stabla, jer bi to značilo da su sva stabla u šumi potpuno zdrava. To je nemoguće, jer se određeni broj stabala suši naprosto zbog međusobne borbe za životni prostor. U šumama koje žive bez prisutnosti čovjeka (prašumama) odvija se upravo to: borba drveća za životni prostor.

Dodatno o šumama u Hrvatskoj saznajte na linku.