Rad uz studiranje prilika je za upoznavanje i pripremu za tržište rada te stjecanje praktičnog iskustva. Međutim, važnu komponentu studentima predstavlja i honorar, što poslodavci često zanemaruju
Piše Paula Osojnik, Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, suradnica Radio Studenta i portala UES Magazine i članica HPB Studentskog dvogleda
Studentsko razdoblje trebalo bi biti bezbrižno doba stjecanja novih znanja i vještina. Međutim, život današnjeg studenta uz faks često uključuje i rad, što zbog financijskih, što zbog ambicijskih razloga. Obavljanje studentskih poslova osim željene zarade mladim generacijama omogućuje usvajanje novih vještina koje će im koristiti u budućnosti, ako već ne u struci, onda svakako u svakodnevnoj komunikaciji, općoj kulturi i međuljudskim odnosima.
Uvijek motivirani širenjem iskustava, stjecanjem novih poznanstava, a naposljetku i zaradom, studenti čine predanu skupinu radnika. Poslodavcima predstavljaju najjeftiniju radnu snagu koja im može koristiti i po osam, deset ili čak dvanaest sati na poslovima koji se često ne razlikuju od poslova redovnih zaposlenika. Međutim, danas su sve češće situacije u kojima studenti za svoj rad, osim stečenog znanja i iskustva, ne dobivaju ništa zauzvrat. Određeni poslodavci ne poštuju svoje obveze i nakon odrađenog posla studentima ne isplaćuju dogovorene honorare. Svjesni smo da živimo u vremenu nepovoljnih ekonomskih prilika u kojima brojni poslodavci nemaju dovoljno resursa za pokrivanje svih troškova poslovanja uključujući i plaće djelatnicima, međutim prečesta je praksa da upravo takve tvrtke angažiraju studente iako su svjesne da im na kraju mjeseca neće moći isplatiti zarađeni novac.
Brojni poslovi koji se oglašavaju kao pun pogodak za svakog studenta željnog rada, nažalost to često nisu. Krenuvši od samih oglasa od kojih su mnogi nepotpuni, pa čak i lažni, preko informativnih razgovora na kojima je većinom sve prikazano kao iznimna prilika, do samog rada koji kroz dane, tjedne i mjesece ispadne nešto potpuno drugačije od očekivanog.
Studentima je svaki novac vrijedan, bez obzira na iznos. Ipak, u studentskim se sferama često nude poslovi za svega desetak kuna, pa čak i manje.
S eksploatacijom na studentskim poslovima osobno sam se susrela svega nekoliko puta, no priča je uvijek ista. Student dođe na razgovor za posao koji u teoriji zvuči odlično, plaćen je minimalno za prosječno osam sati provedenih na poslu. Prekovremeni sati, baš kao i prijevremeno dolaženje, najčešće su dio koji se zanemaruje. Rad blagdanima, vikendima i praznicima po studentskom bi ugovoru trebali nositi veću satnicu što u praksi nije tako.
Znamo da isplata plaća u brojnim tvrtkama diljem zemlje kasni. Nažalost, za brojne studente ona ponekad ni ne dođe. U studentskim centrima postoje takozvane "crne liste" - popisi poslodavaca s kojima su razni student imali neugodna iskustva. Ona se dakako ne tiču uvijek neisplate plaća. Mobbing nad studentima također je dio loših iskustava koje mlada populacija vuče sa studentskih poslova.
Studenti se s takvim slučajevima najčešće još uvijek moraju nositi sami. U našoj zemlji ne postoji pravno tijelo koje bi striktno reguliralo odredbe studentskih poslova, kao i njihovo kršenje. Iako sam osobno na isplatu plaće u nekim tvrtkama morala čekati i po nekoliko mjeseci, upornost, nazivanje i jednostavno trčanje za vlastitom zaradom uvijek se isplatilo. Oni studenti s manje sreće mogu se samo nadati da će se s vremenom razviti bolji nadzor, kontrola i provođenje studentskih poslova u praksi.