Hoću raditi

Većina studenata u Hrvatskoj spremna je nakon faksa raditi sve jer znaju da ne mogu računati na posao u struci, pokazalo je istraživanje HPB-a i portala Studentski.hr.

Pišu: Kristina Marečić i Leona Slatković Harčević (Hrvatski studiji)

Tijekom veljače Hrvatska poštanska banka i Studentski.hr proveli su istraživanje o financijskoj slici hrvatskog studenta. U istraživanju je sudjelovalo 1330 studenata iz cijele Hrvatske, od toga 65% studentica i 35% studenata, a ispitanici su odgovarali na pitanja o mjesečnom budžetu kojim raspolažu, troškovima, štednji, planovima nakon faksa i kad se zaposle.

Prevladava pesimizam po pitanju zapošljavanja, ali i spremnost da prihvate svaki posao - naime, 48% studenata ne očekuje posao u struci nakon studija no radit će sve što bude moguće. Istodobno 3% ispitanika ne vjeruje da će pronaći ikakav posao. Ovakvo mišljenje posljedica je ne samo gospodarske situacije u zemlji, već i nepripremljenosti studenata za rad. Iako je jedan od glavnih ciljeva bolonjskog sustava studiranja fokusiranost na razvijanje praktičnih vještina koje bi ubrzale proces zaposlenja, poslodavci ne iskazuju takvo povjerenje.

Stažiranje za 2.400 kuna
Ministar Mrsić je 2012. uveo model zapošljavanja po kojemu su mlade osobe dobile priliku stažirati godinu dana za 1.600 kuna. Država se nadala da će ove mjere zaustaviti rast nezaposlenosti te kako će poslodavci stažistima češće omogućiti stalno radno mjesto. Studenti su ovaj model vidjeli kao dobar pokušaj, no bili su sumnjičavi prema njegovoj održivosti. Pokazalo se kako je Mrsićev model bio dobar za povećanje „zapošljivosti”, ali ne otvara radna mjesta. Krajem 2014. ministar se pohvalio kako je smanjena nezaposlenost mladih za čak 8% te za 2015. najavio povećanje naknada za mlade na 2.400 kuna. Studentska zajednica i nezaposleni mladi pozitivno su reagirali na ovu odluku, no upozorili su kako se nezaposlenost nije smanjila, već je samo odgođena na godinu dana.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje na dan 19. veljače mjeru stručnog osposobljavanja koristi 14.796 osoba. Iako je to hrabra brojka, valja podsjetiti kako je u Hrvatskoj trenutno nezaposleno 39.480 visokoobrazovanih, odnosno 81.566 mladih od 20 do 29 godina. Ovi podaci objašnjavaju rezultat istraživanja da 12% ispitanih studenata misli nastaviti s edukacijom nakon fakulteta dok se 33% studenata nada zaposlenju u struci odmah nakon studija. Mladi su, prema ovoj anketi, spremni prihvatiti bilo kakvo zaposlenje i bilo gdje.

Ne iznenađuje „odljev mozgova” u inozemstvo, gdje bivši studenti nailaze na bolje ponude, veće plaće i razumnije prilike za profesionalni, osobni i obiteljski život. Odlazak u inozemstvo u javnosti se često spominje u negativnom kontekstu, a osobe koje se odluče na taj korak karakterizira se kao „nedomoljube“. Studenti se s takvim komentarima ne slažu, a odlazak u inozemstvo smatraju krajnjom odlukom, ukoliko u Hrvatskoj ne uspiju odnosno ne dobiju šansu.  

Volontiranje kao praksa i problem
Zanimljiv podatak jest da se sve više studenata odlučuje za volontiranje, njih čak 77%. Volontiranje je u posljednjih nekoliko godina doživjelo pravi procvat među studentima jer je to prilika za stjecanje iskustva i nove reference u životopisu, a time i poboljšanje uvjeta za lakše zaposlenje po završetku fakulteta.

Volontiranje je ipak krajnji korak kojemu studenti pristupaju s obzirom na to da takvim radom ne mogu podmiriti one točke na koje izdvajaju najviše novaca - stanovanje i hranu. Ovisno o mjestu studiranja, cijene domova su od 300 do 800 kuna, a za privatni smještaj studenti moraju izdvojiti i više od 1.500 kuna. Prošle godine Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta smanjilo je razinu sufinanciranja studentske prehrane što je znatno utjecalo na studentski standard.

Istraživanje je pokazalo kako 29% studenata izdvaja više od 1.500 kuna za hranu i stanovanje, a jednako toliko ispitanika od 500 do 1.000 kuna. Oni koji nisu uspjeli dobiti smještaj u studentskom domu, žive u privatnom smještaju te su prisiljeni izdvojiti 1.500 kuna i više. Zbog takvih troškova, sve više studenata se odlučuje na svakodnevno putovanje do fakulteta i na život s roditeljima. Nakon podmirivanja troškova stanovanja i prehrane, polovici studenata (54%) ostaje oko 500 kuna za mjesečne troškove, a skoro 29% ispitanih raspolaže s iznosom od 500 do 1000 kuna. Tek oko 7% ispitanika se izjasnilo kako raspolaže sa 1500 kuna mjesečno.

Rad preko Student servisa
Jasno je da studenti nemaju velike prilike za ulaganje u dodatnu edukaciju, osim ako im edukacije nisu ponuđene u sklopu fakultetskog izvannastavnog programa ili preko studentskih udruga. Usprkos tome, ‘posljednjih sto kuna’ čak bi trećina izdvojila upravo za edukaciju. No ako bi i željeli dodatno ulagati u svoje znanje, vrijeme će im oduzeti ili volontiranje ili rad preko Student servisa koji je prilika da podebljaju budžet.

Prema istraživanju, 39% studenata oslanja se na financijsku podršku roditelja i vlastite prihode dok čak 24% ispitanika financiraju isključivo roditelji. Razlog je poznat - nemogućnost pronalaska posla, s obzirom na to da situacija u gospodarstvu utječe na ponudu poslova u Studentskom centru te je prepolovila ponudu i satnicu.

Usprkos tome, 63% studenata smatra da postoje prihvatljive mogućnosti zarade za vrijeme studija, samo je potrebno biti uporan. Svaki četvrti anketirani student smatra da su mogućnosti zarade iznimno loše, a 10% kaže da se samo preko veze može doći do posla.

Bez dugova i kredita
Problem obrazovnog programa jest taj što se fokusira samo na stručno znanje i ne pruža dovoljnu edukaciju o životu izvan potpore roditelja i državnih institucija. Studenti su suočeni s time da ne znaju ispunjavati porezne prijave, ne raspolažu znanjem o kamatama, ne mogu definirati viziju o budućnosti niti odlučiti koji je kreditni program najbolji za njih. Čak 15% ispitanika odgovorilo je da uopće ne razmišlja o svojoj prvoj financijskog odluci po zaposlenju. Visok je to postotak za osobe koje bi se trebale privikavati na samostalan život. Tek 1,5% ispitanika razmišlja o podizanju kredita što je vjerojatno uvjetovano i medijskom kampanjom o različitim aferama koje se događaju u Hrvatskoj, ne samo zbog „divljanja“ franka, već i zbog obitelji koje plaćaju po dva, tri kredita i zapadaju u egzistencijsku krizu. Svakako je problem i što tek zaposlene osobe nemaju kreditne uvjete. No zato 49% studenata namjerava napraviti financijski plan i pravilno raspodijeliti buduće prihode kako bi uspjeli podmiriti troškove samostalnog života i ostaviti dovoljno novaca za ostale užitke. Nemali postotak, njih 34%, počet će štedjeti nakon zaposlenja kako bi si uspjeli priuštiti stan ili automobil kada za to dođe vrijeme.

Istraživanje je svakako srušilo tipičnu sliku studenta po kojoj su oni iracionalni potrošači. Naprotiv, čak 81% studenata je izjavilo kako se ne zadužuje nakon što im nestane novaca, a tek manji dio posudi novac s vremena na vrijeme kako bi podmirili svakodnevne troškove. Studenti najviše štede na društvenim aktivnostima, poput izlazaka, te na odjeći i obući, no svakako bi htjeli imati više novaca za putovanja i istraživanje svijeta.

Studentska financijska slika ovim istraživanjem se pokazala kao poprilično oskudna i racionalna. Velike su razlike između onoga što bi studenti htjeli ostvariti i onoga što je doista ostvarivo, no nemali broj studenata i dalje gaji pozitivan stav prema budućnosti. Istraživanje pokazuje da u obrazovnu sliku svakako treba uključiti pojam financijske edukacije kao korisne vještine koja će pomoći da se racionalno raspolaže primanjima i štednjom, da se pametno upravlja dugovima i rizicima itd.